U vreme obnove hrišćanske vlasti u Sremu i prestanka turske vlasti u Mitrovici 1718. godine u njoj je živelo veoma malo katoličkog stanovništva.
Postepeno se broj katoličkog življa povećavao pa je postojeća mala crkvica postajala sve tešnja.
Dolazak dubičkih Hrvata između 1739. i 1743. godine nametnuo je pitanje izgradnje prikladnije bogomolje i dolaska stalnog svetovnog sveštenika. Teške materijalne prilike ipak su za dugo sprečile izgradnju crkve.
Odluka o gradnji nove crkve doneta je 1786. kada je Dvorski ratni savet odobrio nacrt građevine. Ipak je zbog nekih razloga izgradnja odložena pa su planovi ponovo odobreni 1806.
Gradnja crkve je završena 1811. godine. Reč je o jednobrodnoj građevini sa polukružnom oltarskom apsidom na jugu i zvonikom na severnom pročelju. Sakristija(soba pored oltara, crkvena riznica) na zapadnoj strani je dozidana naknadno.
Prvobitne slike na oltaru su nastale 1812. i delo su poznatog slikara Arse Teodorovića. Početkom veka ovi oltari su zamenjeni novim koje su sačinili tirolski umetnici. Zgrada župnog dvora koja čini sastavni deo kompleksa podignuta je 1827. godine.
Župna crkva je 1984. dobila naslov konkatedrale a 1991. manje bazilike. Rimokatolička župa koristi još dve kapele: svetog Roka na katoličkom groblju (sagrađene 1880.) i Žalosne gospe Mitrovačke na Kalvariji (sagrađene 1921.)
