Priča o jednom čoveku sa SALAŠA ISAILOVI

Foto; salas-isailovi.rs

„Sišao sa zabavne, kulturne, boemske mitrovačke scene i popeo se na sopstveni tron“, romantični je tekst koji prenosimo sa sajta jednog od najlepših salaša u Sremu, Salaša Isailovi.

Redakcija portala Moj grad SM zna o kome se radi a vama puštamo mašti na volju…

Čovek koji je godinama sa osmehom i dobrim raspoloženjem dočekao i ispratio svakog gosta u svakom lokalu gde je radio.

Ispratio je mnoge generacije za 40 godina svog radnog staža. Propratio je mnogo udvaranja, prve poljupce, predaja cveće, mnoge svadbe, krštenja, rođenja, devojačke i momačke večeri, mnogobrojne mature, mnoga pijanstva i razočarenja u ljubav, sitne čarke…

Svima je, i za sve, bio tu i uvek na pravom mestu.

Čovek za koga ljudi koji ga znaju imaju samo lepe reči i reči pohvale, ljudi ga vole. Uvek se držao reči oca svoga: “budi čovek sine, ne sudi ljudima nisi Bog, ne gledaj nikoga sa visine, ako možeš pomozi, ako umeš uradi, to što imaš čuvaj”. I kao takav našao je svoje mesto pod suncem.

On je čovek milog lika, toplog pristupa ljudima, pitom kao ravnica.

Kao jedan od potomaka Isailov (ili Isajlova, prim. aut.) sada na svojoj dedovini lagano učestvuje sa svojom decom u radu na napretku Salaša Isailovi.

Miloševe vredne ruke prave najbolju salašarsku rakiju koja je pitoma ko ravnica a od nje do zore kukuričemo, pravi vrhunski kulen, najukusnija jela ispod saša i mnoge druge pikanterije.

Najlepše što radi učestvuje u odrastanju svojih unučića.

A njegov tron i titula neprocenjive vrednosti.

“Najbolji deda na svetu”.

Izvor: salas-isailovi.rs