Sećanje na Persidu Šumanović

Više od pola veka je prošlo od smrti Perside Šumanović, majke velikog slikara Save Šumanovića. Ipak, njen trag u sećanjima Šiđana, je neizbrisiv.

Upravo je to razlog, što će se na godišnjicu njene smrti okupiti njeni poštovaoci i sugrađani. Veče posvećeno njoj biće upriličeno u petak, 18. juna, u Galeriji slika „Sava Šumanović“ u Šidu, sa početkom u 18 časova. Prisutnima će se obratiti viši kustos Muzeja, Radova Sremac, a u programu učestvuju učenici Osnovne škole „Filip Višnjić“ iz Šida.

Persida je rođena u uglednoj šidskoj trgovačkoj porodici Tubić. Nakon završetka školovanja udala se za Milutina Šumanovića koji je u to vreme službovao u Vinkovcima te je Sava tamo rođen. Po povratku u Šid, u kući su otvorili ugovornu poštu koju je vodila Persida. Na taj način se svrstala u retke žene koje su na samom početku 20. veka vodile sopstveni posao. Ujedno, zbog bolesti supruga, bez ikakvog problema je vodila celokupno imanje, i omogućila porodici da održi svoj kapital. Pored toga, Persida je od prvog dana bila najveća podrška sinu Savi u ostvarivanju njegove želje da postane slikar.

Bila je i veliki humanista i dobrotvor. Na desetogodišnjicu tragične smrti njenog sina, Persida Šumanović je poklonila gradu porodičnu kuću, sedam jutara vinograda i 417 slika za osnivanje galerije. Persida Šumanović se tako svrstala u red najvećih darodavaca u srpskom narodu i omogućila je svom sinu da večno živi kroz njegovu galeriju u Šidu.

U uvodnom delu Darovnog ugovora Perside Šumanović iz 1952. godine piše:

„Smatrajući životnu želju svog sina svojom materinskom i ljudskom obavezom, ostvarujem je danas kao naš zajednički cilj poklanjajući Savino životno delo rodnom mestu koje je on ovekovečio kroz svoju ljubav, učinio poznatim i slavnim svojim slikama. Posle nesrećne i nagle smrti moga sina kao amanet sam zadržala toliko puta ponovljenu želju da njegova umetnost nađe mesto i bude sačuvana u našem rodnom kraju. Ispunjavajući taj amanet, uverena sam u duboko razumevanje i ljubav kojom će biti prihvaćen kako od građana Šida, tako i budućih naraštaja…”