I proizvodi će imati svoj JMBG: Šta nam donosi digitalni pasoš

foto printscreen, youtube,24sedam

Digitalni pasoš i funkcionalno mastilo samo su neki od savremenih načina na koje ćemo saznavati sve o proizvodima koje želimo da kupimo ili koristimo. A već se primenjuju i ponegde u Srbiji.

Ljudi imaju pasoše da bi se kretali svetom, roba ima „papire“, međutim, ta poslovna dokumentacija tiče se transporta, logistike i poreza. Ali, u današnjoj proizvodnji i trgovini, proizvođačima, kao i potrošačima, nije više dovoljno da se samo zna odakle nešto dolazi i kuda ide. Sada hoće digitalne pasoše i za robu.

Potrebno je da svaki komad proizvoda ima svoju oznaku, kako bi se znalo njegovo kretanje, ali i to od čega je napravljen, od kakve sirovine i odakle, kao i, u krajnjoj instanci, kako će se razgraditi ili reciklirati.

– Došlo se do toga da je potrebno da proizvodi imaju svoj, da tako kažemo, „JMBG“, kao ljudi, kako bismo mogli da ih pratimo kroz njihov upotrebni vek. To nam možda trenutno ne znači  mnogo kod veš-mašina, ali već sada shvatamo koliko je to važno kod hrane – kaže za 24sedam inovator dr Srđan Krčo, profesor na FEFA i suosnivač i direktor novosadske kompanije „DunavNET“.

Sa Krčom je portal 24sedam razgovarao na nedavno održanom Eko forumu, koji je na Zlatiboru organizovala kompanija „Vozim na struju“.

Deo projekata kojim se ova kompanija bavi su i digitalni pasoši i deklaracije s novim tehnologijama sledljivosti, čime se dobija jasan uvid u to gde je nešto napravljen, od čega, šta se sa robom dešavalo na putu do kupca.

Tu se stvar ne završava, jer digitalni pasoš daje informaciju i o tome da li/kako nešto može da se popravi ili reciklira i tako ponovo upotrebi.

– Primena je široka, a u EU zasad postoje propisi o digitalnim pasošima za baterije, kao široko rasprostranjen a potencijalno opasan proizvod za odlaganje. Ali, primenjeno, recimo, na industriju „brze mode“, to može da donese velike uštede i kroz manje potrebnu proizvodnju, a još više kroz reciklažu i prodatu i neprodatu garderobu. Ne smemo zaboraviti da se za proizvodnju jedne obične majice potroši 2.700 litara vode. To je količina koju jedan čovek popije za dve i po godine. A tu majicu ne nosimo dve i po godine, već samo nekoliko puta, a onda za sledeću sezonu kupimo drugu – objašnjava Krčo.

Digitalni pasoši postoje i kod nas, a „DunavNET“ je radio nekoliko pilot-projekata sa firmama. Tehnologija je veoma primenjiva, može da uključuje i blokčejn, ali je još u razvoju, jer relativno je skupa baš za primenu na svaki proizvod, odnosno svaku vrstu proizvoda. Međutim, postoje i „neelektronske“ varijante, poput tehnologije funkcionalnog mastila, koje su ovi Novosađani takođe primenili u nekoliko projekata sa domaćim firmama.

– Tehnologija funkcionalnog mastila nema elektronske delove, pa je jeftina za primenu, a može da, utisnuta recimo na deklaraciji, odmah pokaže programiranom promenom boje da nešto sa proizvodom nije u redu. Recimo, kod određene hrane, da je prekinut „hladni lanac“ u kome neki proizvod mora neprestano da bude – napominje Krčo.