INĐIJA: Predstavljena bista kraljice Marije

Kraljica Majka stigla u Inđiju…

Nedavno je u Inđiji, u Kući Vojnovića, predstavljena bista Kraljice Marije Karađorđević koja će uskoro krasiti istoimeni park u kojem već stoji bista Kralja Petra Prvog Oslobodioca. Bistu je izradila Jelena Božović Đorđević, predstavlja originalan umetnički rad, a posebno je značjno istaći da je od momenta podnošenja inicijative do završetka izrade biste prošlo svega četiri meseca.

Predrag Medenica predsednik Odbora za podizanje spomenika Kraljici Mariji zadovoljan je dosadašnjim tokom akcije, tim pre što je ista zamiljena poput one, nedavon realizovane u Sremskoj Mitrovici, kada je podizan spomenik Kralju Petru Prvom i postavljan Krst u čast palim vojnicima Kraljevine Jugoslavije u Aprilskom ratu, kao narodna i građanska inicijativa. I cilj akcije je identičan – omogućavanje Sremcima i drugim poštovaocima Kraljice Marije i Dinastije Karađorđević, kao i srpske nacionalne tradicije da učestvovanjem u velikom poduhvatu posvedoče svoju ljubav i poštovanje prema sopstvenom istorijskom nasleđu koje je poslednjih decenija tendenciozno i namerno potiskivano.

Činjenica da je bista, uz Kraljicu Nataliju Obrenović, jednoj od najomiljenijih srpskih vladarki, otkrivena baš u domu Vojnovića, takođe je od značaja, tim pre što se radi o uglednoj porodici koja je učestvovala u nacionalnom životu Srba Srema, davši pri tome nemerljiv doprinos ujedinjenju Srema i Kraljevine Srbije. Vojnovići su bili u starešinstvu inđijskog Sokola, a upravo iz ove kuće je put Pariza i Versaja 1918. krenula mapa Srpske Vojvodine koju su 1853. izradile bečke vojne vlasti, na osnovu koje je kasnije i utvrđena severna granica novonastale Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Kako je prilikom predstavljanja biste rečeno, u planu je skorija izrada postamenta, za šta se upravo prikupljaju sredstva, nakon čega sledi i uređenje prostora na kojem će bista biti postavljena.

Poslednjih godina, primetan je porast interesovanja u Sremu za sopstvene građanske i nacionalne tradicije koje su naročito bile razvijane u periodu između dva svetska rata. Istraživanje ovog perioda naše istorije, pokazuje je, od presudnog je značaja ne samo za razumevanje onoga što se u Sremu dešavalo tokom Drugog svetskog rata, već i za razvoj svesti o tome da savsko dunavska ravnica, uprkos višedecenijskom nastojanju da se pokaže sasvim drugačije, ima jake nacionalne i monarhističke tradicije koje i danas predstavljaju temelj na kojem treba graditi zajednicu budućnosti.

S. L.