Jedini lični predmet za koga pouzdano znamo da je ostao od Svetog Save

Jedini lični predmet za koga pouzdano znamo da nam je ostao od Svetog Save je ovo arhiepiskopsko žezlo (štap), koji se čuva u riznici zadužbini srpskog kralja Vladislava, manastiru Mileševo kod Prijepolja.

Ovo žezlo je Sveti Sava dobio 1219. godine u Jerusalimskoj patrijaršiji, kao simbol dostojanstva pravoslavnog arhijereja, nakon što je od Carigradskog patrijarha Manojla I Sarantena dobio tomos o autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve i bio hirotonisan za prvog srpskog arhiepiskopa.

Pošto je Sveti Sava 1236. godine preminuo u bugarskoj prestonici Trnovu, njegov sinovac srpski kralj Stefan Vladislav je dogovorio da Savine mošti prenesu u manastir Mileševo, svoju zadužbinu. 

Žezlo se nalazilo u manastiru do 1594. godine, kada su po naredbi Kodže Sinan-paše mošti Svetog Save odnete iz Mileševe i spaljene u Beogradu, u cilju gušenja Velikog banatskog svetosavskog ustanka 1594. godine koji je do temelja uzdrmao Osmansku imperiju. 

U vreme tih događaja, monasi iz manastira Svete Trojice u Pljevljima su iz manastira Mileševe odneli kivot u kojem su čuvane mošti, ruku Svetog Save koja je ostala sačuvana, kao i njegovo žezlo. Žezlo je kasnije vraćeno u manastir Mileševu, gde se i danas čuva.

Žezlo je napravljeno od pozlaćenog srebra. Visine je 143 centimetara i optočeno je poludragim kamenjem, a u glavi žezla se nalazi gorski kristal.

Tokom 17. veka, mileševski monasi Longin i Visarion su izvršili prepravke na žezlu, zamenivši stari okov žezla potpuno novim, na koji su gravirali pesme posvećene Svetom Savi i tropar Vaznesenju Gospodnjem. 

Prema rečima dr Andreja Vujnovića, muzejskog savetnika Istorijskog muzeja Srbije, glava žezla je najverovatnije autentična, odnosno nije promenjena od vremena Svetog Save.