Tomić Andrija u svom zapisniku od 29. 3. 1952, na postavljeno pitanje ko je sve radio u redarstvu i kakvo je bilo držanje svakog od njih, kaže:
„Šef ispostave župskog redarstva u Mitrovici bio je Eugen Đurić. Rođen je 10. 1. 1916. U selu Boljevci, srez Zemunski, od oca Josifa i majke Eve, po narodnosti Hrvat, kasnije se ponemčio, neoženjen, završio Pravni fakultet 1939, a u Subotici. Prije rata takođe je boravio u Srem. Mitrovici. Pripadao je kulturbundu, član te organizacije postao je u Mitrovici, nekoliko meseci docnije pošto je u grad i došao. U Kulturbundu ostaje sve do njegovog opstanka u Mitrovici, do pred kraj 1944.
Lični opis: niskog stasa, kosa smeđa, bradu i brkove brije, osobenih znakova nije imao. Jedno vreme nosio je civilno odelo, a kasnije uniformu nemačkog oficira.
O njegovom radu kao šefa redarstva mogao bih reći sledeće: Da je za vreme NDH po svojoj službenoj dužnosti odlazio u obilazak sela sremskomitrovačkog sreza, te da je u tim svojim obilascima vršio lično hapšenje Srba. Imao je svoj automobil koji mu je uvek stajao na raspoloženju za akcije. U samom redarstvu se malo zadržavao, svega sat-dva, dok je ostalo veme provodio na terenu ili na drugim službenim putovanjima.
U njegovoj otsutnosti zamenjivao ga je Gnip Danilo, koji je inače u redarstvu vršio dužnosti islednog organa, po političkim pitanjima. Nije mi poznato, niti sam od bilo koga čuo da je Đurić istraživao u Kustodiji. Poznato mi je da je često odlazio u Kotar i Kulturbund, dok njegove veze kako službene, tako i privatne bile su: katolički sveštenik Šmit Matija, Ježić Zdravko, kotarski predstojnik. Sa ustaškim logorom u dobrim odnosima nije stajao iz razloga što su mu ovi pravili smetnje, a veze sa njima održavao je tek toliko preko svojih službenika.
Jako prijateljstvo i podršku dobijao je od Velikog župana Župe Vuka, Elikera. U gradu je imao ljubavnicu sa kojom je takoreći živeo, a ljubavnica mu je bila Princ Emica, koja je u to vreme studirala farmaciju. Sa stanom je bio u centru grada, a nije mi poznato kod koga.
Iz Mitrovice se povukao pred sam kraj okupacije 1944, kada bude postavljen na meni nepoznatu dužnost u Ispostavu župskog redarstva u Vukovaru. U Vukovaru je ostao do samog povlačenja ispred JA, a tada odlazi u Zareb. Kako sam se ja tada tamo nalazio, viđao sam ga nekoliko puta. Kakva ga je sudbina tamo zahvatila i šta je dalje bilo sa njim, nije mi poznato.
Gnip Danilo: rođen je 1918. u Šidu. Ime oca i majke je nepoznato. Za vreme bivše Jugoslavije, u Mitrovačkoj gimnaziji završio je osam razreda. Nije studirao. Kada je gimnaziju završio, a to je bilo pred sam rat 1941. godine, namestio se u službu u gradsku policiju. Potiče iz siromašne radničke porodice.
Lični opis: nizak, drnomanjanst, oči crne, kosa crna, usta i nos pravilni, osobenih znakova nema. Nosio je uvek civilno odelo. Oženjen, ali sa kojom ženom nije mi poznato. Imao je jedno dete. Nešto više o njegovim obiteljskim prilikama ne bi mogao reći.
U redarstvu, vršio je dužnost pristava, ili bolje rečeno, zamenjivao je šefa redarstva Đurića. Kapitulacija koja ga je zatekla na dužnosti u policiji odvela ga je na službu u NDH u istu službu. U prvo vreme 1941, vršio je dužnost kaznenog referenta po političkim pitanjima, a nešto docnije zamenika. Isključivo se bavio politčkim pitanjima iz razloga što je vršio hapšenja i saslušanja političkih krivaca. Učestvovao je u pojedinim hapšenjima Srba u Sremskoj Mitrovici. Kakvo mu je bilo držanje prilikom vođenja istraga nad uhapšenima, nije mi poznato.
Koliko mu je bio iznos nagrade za ovaj rad, ne bih mogao reći, ali je najverovatnije bio veći od ostalih u uredu. Ostao je na pomenutoj dužnosti sve do samog povlačenja u oktobru 1944. Kakva ga je sudbina dalje pratila i šta je docnije sve bilo sa njim, nije mi poznato, jer ga posle toga nisam viđao.
Ertl Josip: rođen 27. 5. 1913, a u Kotor Varoši, BiH, od oca Franje i majke Marije, rođene Klucar. Po narodnosti Hrvat, po zanimanju državni službenik, završio Pravni fakultet, oženjen, otac jednog deteta sa boravkom u Novom Sadu, na adresi Ulica JNA, br. 15.
Lični opis: stas iznad srednjeg, plav, kosa i oči plave, brkove i bradu brije, usta i nos pravilni, osobenih znakova nije imao. Nosio je civilno odelo.
Poznato mi je da je Ertl Josip prešao u službu policije i da je vršio dužnost pristava. Vršio je dužnost kaznenog referenta, dok u obilazak sela nije odlazio. U hapšenjima nije učestvovao, iz razloga što dok se ovde nalazio nisu se vršila hapšenja.
Za vreme bivše Jugoslavije, kao činovnik nalazio se na službi kod vodne zadruge. Po uspostavi NDH u Srem. Mitrovici, na pomenutoj dužnosti ostao je nekoliko meseci, kada je sa dužnosti premešten u Sremske Karlovce, a na dužnost zamenika kotarskog prestojnika. Ovu dužnost u Sremskim Karlovcima vršio je više od godinu dana, kada je jednom odlukom Pavelićevog stana postavljen na dužnost kotarskog prestojnika u Zemunu.
O njegovom radu i držanju, kakvo je bilo njegovim nakon odlaska iz Srem. Mitrovice, ne bih imao dalje ništa reći.
Pakić Pavao: rođen 7. 10. 1895. u Hrtkovcima, srez Rumski, od oca Đure i majke Marije, rođene Andrić. Po zanimanju činovnik, Hrvat, oženjen, otac jednog deteta, školske kvalifikacije nisu mi poznate.
Obiteljske prilike za vreme bivše Jugoslavije nisu mi poznate, a niti sam ga tada poznavao, sve dok nije došao u Mitrovicu 1943. Odakle je došao i sa kakve dužnosti, nije mi poznato. Dolaskom u ovo redarstvo, vršio je dužnost islednog političkog organa na kojoj je ostao sve do pred oslobođenje Mitrovice. Pored pomenute dužnosti, obavljao je i dužnost cenzora pošte i telegrafa. U akcije protiv partizana je odlazio više puta sa Đurićem, Guberovićem, Kraljevićem, Rerih Ivanom i drugima. Najviše se zapažao u društvu Dragičević Marka i Guberović Drage. Često puta odlazio je sa Pukićem u Kustodiju radi vođenja istrage. Kada je napustio Mitrovicu, više mi nije ništa poznato o njemu.
Kovačić Mata: rođen 1905, a u Sremskoj Mitrovici, od oca Petra i majke Mande, po narodnosti Hrvat, po zanimanju stolar, oženjen, otac jednog deteta. Školske kvalifikacije su nepoznate, sadašnje mesto boravka takođe.
Lični opis: stas rednji, lice više belo, kosa plava, brkove i bradu brije, osobenih znakova nije imao. Građanski obučen. Dosta primitivan.
Odmah po uspostavi NDH stupio je u službu policije, a vršio je dužnost neke vrste ispomoći kancelarijskom osoblju. Nešto kasnije radi na izdavanju propusnica, obavljajući pored toga još neke nevažne poslove. Celo vreme okupacije imao je ustaško držanje, a kada se na tom pokazao agilan, tad je bio pridodat grupi islednika koja je naizmenično vršila saslušanja u Kustodiji. Na toj dužnosti ostao je skoro do pred samo oslobođenje Mitrovice, a na tom poslu od svih se najviše isticao.
Poznato je da je Kovačić Mata vršio strašna maltretiranja zatvorenika, prisiljavajući ih priznati saradnju sa partizanima. Nije mogla proći skoro ni jedna akcija organizovana na partizane, a da on u njoj nije učestvovao. U sprovođenim akcijama se isticao zbog čega je prestavljao kod naroda jednog od najagresivnijih ustaša. Gde je sada, nije mi poznato.
Guberović Drago: rođen 7. 10. 1921, a u Popriću Vlasenice, okrug Zvornik, od oca Jakoba i majke Filomene. Hrvat, oženjen Emicom Marušić iz Sremske Mitrovice, po zanimanju činovnik. Za vreme NDH radio u policiji u Sremskoj Mitrovici i Sisku.
Lični opis: niskog stasa, lice okruglo, kosa smeđa, bolovao na očima, bradu brije, brkove štucuje, usta i nos pravilni, osobenih znakova nema.
Za vreme bivše Jugoslavije, nisam ga poznavao i ne bi iz tog vremena o njemu ništa znao reći. 1943. došao je u službu u redarstvo u Sremskoj Mitrovici. Njegovo stalno zanimanje bilo je saslušavanje zatvorenika u Kustodiji, sa Kovačić Matom i Pakić Pavaom. Koliko sam mogao zaključiti da se pored redovne družnosti bavio i obaveštajnim radom, kao i da je odlazio u razne akcije protiv partizana.
Najviše se mogao videti u društvu sa Sabolović Ivanom, Pakćem, Dragičevićem i drugima koji su se takođe bavili obaveštajnim radom. Njegova ustaška delatnost je dobro poznata svim preživelima u Mitrovici. Na ovom položaju je ostao sve do oslobođenja Mitrovice, kada se povukao. Od tada mi više ništa nije bilo poznato za njega.
Pančić Miroslav: rođen je 1921, a u Sremskoj Mitrovici od oca Mije i majke Marije, rođene Timotijević. Po narodnosti Hrvat, činovnik oženjen, bio stalno nastanjen u Sremskoj Mitrovici.
Lični opis: stas srednji, kosa smeđa, oči smeđe, nos i usta pravilni, bradu i brkove brije, osobenih znakova nema.
Za vreme bivše Jugoslavije radio je kao činiovnik dnevničar u Vodnoj zadruzi. Po uspostavljanju NDH nakon nekoliko nedelja, dolazi u gradsko poglavarstvo gde se upošljava kao službenik ureda gradske policije. Na ovoj dužnosti ostaje do kraja 1941. ili početka 1942, kada odlazi na otsluženje svog kadrovoskog roka. Odatle se nije vraćao u Mitrovicu, nego ga je oslobođenje zateklo u Zagrebu.
Dok se nalazio u Mitrovici, nije mi bilo poznato da je bio član ustaške organizacije, kao niti da je odlazio u neke akcije ili da je učestvovao u hapšenjima. Njegovo društvo bili su Cajsberger Ivan i još neki članovi pevačkog društva „Nada“. Za njega znam da se sada nalazi sa službom i boravkom u Zagrebu, a da je zaposlen kod Železnice.
Nastaviće se…
Priredio: Stevo Lapčević
