Sve manje u Sremu jorgovana, bagrema a i starih kafana.
Nestalo marve, nestalo gazda. Nestalo onog neba sto pokriva Srem kako treba. Nema topota čilaša, kariranih stolnjaka ni onih starih kafanskih čaša! A ni šorom tamburaša…
Nema ni šorom mirisa starog sremačkog paprikaša.
Nema ni ledina, ni duda, ni ovaca, nema ni pulina, a ni magarca.
Nema šubara, reklji, šešira ni čakšira.
Nema ni drveta šorom okrečenog, nema ni klupe, ni na njivi klupe.
Nema ni reseta, ni na ulici pored kanala deteta! Nema ni otomana onog starog kreveta.
Nema starih ulara, glavina i ama. Nema više nad kapidžikom ni onog rama. A ni kapije nisu što su bile, avlije su tudje drugačije.
Nestalo u nemaru jednog čudnog sveta sa kulturom što imaju Nemci.
Taj svet nestaje, a zovu se Sremci…
Autor: Boris Miljković
