KATASTROFA NA ČEVRNTIJI: Prelazak srpske vojske u Srem septembra 1914. godine – TREĆI DEO

Izgled pontonskog mosta srpske vojske

Timočka divizija I poziva nije imala toliko sreće. Od samog početka, zahvaljujući lošoj organizaciji, srljala je u jedan od najvećih poraza koje je doživela srpska vojska.

Zapovest za prelaz držana je u preterano velikoj tajnosti, pa je komandantu divizije saopštena tek ujutro 5. septembra. Stoka koja je služila za transport mostovog trena bila je obolela od bolesti šap i kretala se vrlo sporo, a divizija se nalazila u rejonu sela Lipolist, udaljena oko 40 kilometara od mesta prelaza, koje je usiljenim maršem u vrlo kratkom roku morala da pređe.

Pogled na mesto prelaska srpske vojske na Legetu – mesto gde je bio postavljen most

Mesto prelaza nalazilo se oko 8 km nizvodno od Sremske, odnosno Mačvanske Mitrovice, kod bivše karaule Čevrntija.

Tek pred zoru 6. septembra jedinice su se prikupile kod Čevrntije. Posle kraće artiljerijske pripreme, započeto je prevoženje pomoću pontona. Do podne je na levu obalu prebačen 13. puk, 7 četa 15. puka, 2 čete pionira, 12 mitraljeza i 3 poljska brzometna topa. Tada je prevoženje prekinuto i počela je izgradnja mosta.

Obeleženo mesto mosta postavljenog mosta srpske vojske

U početku srpske jedinice nisu nailazile na otpor, da bi kod sela Šašinci naletele na 72. austrougarski puk sa kojim su otpočeli borbu. Nekoliko časova kasnije železnicom je pristigao i 94. puk, tako da je borba postajala sve ozbiljnija i jača. Za to vreme, izgradnja mosta tekla je veoma sporo. Osim toga, Sava je na ovom mestu bila široka 410 metara, pa je nedostajalo oko 30 metara mosta i moralo se improvizovati.

Kola sa polupontonom

Dubina leve strane savske obale dozvoljavala je da se umesto pontona koriste stajne
potpore, pa je odlučeno da se taj deo mosta izgradi na taj način. Kao fatalno se ispostavilo i to što je obustavljeno dalje prevoženje ljudstva i materijala. Ubrzo je jedinicama na levoj obali počelo da ponestaje municije i počelo je postepeno odstupanje. Pred sumrak, oko 18,25 časova, kada je most već bio pri kraju, artiljerijska kara, sa šestornom zapregom, u galopu se uputila ka mostu dižući oblake prašine, neko od oficira pomislio je da je to neprijateljska konjica i naredio trubni znak „Konjica‟. Otvorena je vatra na ove nesretnike, ali je ubrzo prestala jer se uvidela greška.

Srpska artiljerija u desjstvu sa topovima Snajder m 1907 od 75 mm

Međutim, lake ranjenike koji su se skupljali oko mosta uhvatila je panika i oni pojuriše na jedan slobodan ponton, ali su ga toliko napunili da se ovaj prevrnuo! Nastalo je davljenje i opšti metež. Zapomaganje davljenika negativno se odrazilo i na ostale vojnike u blizini mosta, pa su i ostali, zahvaćeni panikom, pojurili ka još nedovršenom mostu i oštetili ga.

Naporom oficira red je ubrzo uspostavljen, a od prikupljenih vojnika i lakših ranjenika formiran je bataljon od 600 ljudi, u cilju neposredne zaštite mosta. Na frontu je, dolaskom noći, zavladalo kratkotrajno zatišje.

Nastaviće se…

Autor: Branislav V. Stanković

Branislav V. Stanković