Česi u društvenom životu Sremske Mitrovice (1): Sokoli

Mitrovački Sokoli na Desetom Svesokolskom sletu u Pragu

Početkom aprila 1930. godine, piše Sokolski glasnik u broju od 11. aprila, mitrovački Soko je obeležio 80. rođendan Tomaša Garika Masarika.

Predavanje u čast prvog čehoslovačkog predsednika držao je starešina Vladislav Hanosek. U Sokolani, sagrađenoj dve godine ranije, svirana je jugoslovenska i čehoslovačka himna i klicalo se Kralju i Masariku.

Bila je to samo jedna u nizu svetkovina kojom je obeležavano jugoslovensko-čehoslovačko prijateljstvo u čijem središtu su, makar kada se o Sremskoj Mitrovici radi, stajali Sokoli, što i ne čudi ukoliko znamo da je ovaj pokret nastao u drugoj polovini devetnaestog veka upravo u Pragu.

Mitrovački Sokoli, uredno su obeležavali i dane sećanja na osnivača pokreta Miroslava Tirša, a posebno se obeležavao 28. oktobar, u spomen na proglašenje Čehoslovačke republike.

Pa ipak, insistiranje na bliskosti Jugoslovena i Čehoslovaka nije bilo samo rezultat bliskosti dva naroda, niti zajedničkog istorijskog iskustva, već i direktne plodnosne saradnje na kulturnom, sportskom i uopšte društvenom polju. Upravo su Česi bili ti koji su i u Sremskoj Mitrovici tokom prve polovine dvadesetog veka dali značajan doprinos u razvoju kulturnog i sportsko-društvenog života varoši.

Mitrovački sokoli, Velja Ferster (drugi red odole, drugi s leva), Vladislav Hanosek (drugi red odole, drugi zdesna)

Sokoli: Hanosek i Ferster

Svakako najznačajniju ulogu u sportsko-društvenom životu grada imao je među Česima Vladislav Hanosek, sanitetski oficir i dugogodišnji starešina Sokolskog društva.

Vladislav Hanosek

Hanosek je rođen šestog novembra 1882. u Nemčanima kraj Slavkova – Moravska. U Kromjeržinu završava Gimnaziju 1901. godine, a šest godina kasnije na Karlovom univerzitetu završava medicinu. Od 1904. je u austro-ugarskoj vojsci. Tokom 1907. u Beču završava vojno-sanitetsku školu, a 1917, ponovo u Beču, završava specijalni sanitetski kurs.

Tokom Velikog rata dolazi u Bosnu i Hercegovinu gde služi kao vojni lekar i to kao komandir-šef. Tokom 1917. Divizijski je šef-lekar u Austriji, a potom i u Srbiji, na Kosovu i Metohiji.

U čin kaplara proizveden 1904, a ubrzo potom iste godine postaje podnarednik. Tri godine kasnije postaje zastavnik, potporučnik i poručnik, da bi 1910. stekao čin kapetana. Poslednje ratne godine stiče čin majora (potvrđen u Kraljevini SHS 1925), a šestog septembra 1926. proizveden u čin sanitetskog potpukovnika.

Po okončanju rata je u Srbiji gde se ženi Vidom Rajačić (rodom iz Sremskih Karlovaca, umrla 1930). Kako je Vida bila protina kći, Vladislav prima slavu, pa u kartonu Ministarstva Vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije nalazimo da se izjašnjava kao pravoslavni Čeh.

U Sremsku Mitrovicu došao je 1923. godine i tu ostaje do smrti. Bio je član Odbora i potpredsednik Oficirskog Doma u Sremskoj Mitrovici, a aktivan je bio u Odboru Srpske Građanske Čitaonice, klubu za esperanto, a posebno se isticao i prilikom gradnje Sokolskog doma 1928.

Ženi se 1931. po drugi put učiteljicom Ružom Crnobarić (rodom iz Ogara) i sa njom ima dve kćeri: Vladislavu i Kseniju (ćerka Miroslava iz prvog braka rođena je 1918, a preminula već naredne godine).

Tokom Drugog svetskog rata u nekoliko navrata hapšen od ustaških vlasti, sumnjičen za saradnju sa pokretom otpora.
U radu „Kulturno-prosvetni život grada Sremske Mitrovice u nedavnoj prošlosti“, Jovan Udicki će zapisati da je Hanosek bio najbolji starešina mitrovačkih Sokola, da je organizacija pod njegovim starešinstvom doživela procvat, te da je on ujedno bio i najduže na njenom čelu.

Odlikovan je Srebrnom medaljom Crvenog krsta (28.11.1932.) i Ordenom jugoslovenske krune Četvrtog reda (6.9.1939).

Umro je kao srpski i jugoslovenski nacionalista 1953. i sahranjen je u porodičnoj grobnici na Pravoslavnom groblju u Sremskoj Mitrovici.

Mitrovački Sokoli: Vladislav Hanosek stoji u sredini

O tome koliko su Sokoli bili značajni za duhovni preporod slovenskih naroda, budući Starešina Vladislav Hanosek pisao je u mitrovačkoj Srbiji 11. maja 1924. Uzimajući kao vodeći sokolski i lični moto nužnost stalnog rada i potpunu posvećenost zajednici i njenom dobru, Hanosek poručuje da jedan narod vredi onoliko koliko pokaže volje, znanja i umeća da iza sebe ostavi velika dela. „Raditi, uvek ići napred, ne kititi se frazama o prošlosti, ne kititi se slavom prošlih vremena. Šta je bilo, prošlo je, prošlost od kako svet postoji još nikada se povratila nije i neće se povratiti. Delovati se može samo u sadašnjosti i u prilikama, kakve sada postoje i koje, ako nama nisu povoljne, uvek se mogu preinačiti. Nijedna ni ona najslavnija prošlost nezajamčuje narodima lepu i zdravu budućnost, ali samo zdrava i vredna sadašnjost. Svaki se narod mora upeti svim svojim mogućim silama, da nadmaši narode druge, da bude njihov pobedioc.“

Obrazlažući osnovne ideale sokolskog pokreta, dr Hanosek ističe jedinstvo duhovnog i telesnog razvoja što nosioce Tiršove ideje, kako je pribeležio, odvaja od mnogih drugih „čisto telovežebnih društava“. U Sokolstvu, Tirš je „odgajao sav češki narod, programom svih njegovih radova postao je Soko. On je bazirao na ideju, da u zrelom narodu mora biti zreo svaki njegov član, jer samo zreo, usavršen narod je po Darvinovoj teoriji u stanju da se ne izgubi sa istorijske pozornice kao jedan član za život nesposoban i prirodi nepotreban.“ Sokolstvo, zaključuje Hanosek, predstavlja pre svega moralnu i duševnu vežbu i uzdizanje.

Sokoli su, zaključuje Hanosek, udruženje ljudi „čija je zadaća stvoriti narodu jedan zdrav, koristan, nesebični kadar, koji bi bio uzorom celom narodu. I ako izgleda da proviđanje Tiršove ideje danas u doba međusobne klasne borbe nije moguće provesti i narode sjediniti, podcenjujemo svoju snagu, svoju slavensku dušu. Treba tu samo malo dobre volje, požrtvovanja i rada – tog sitnog rada o kojem je već Tirš govorio i koji je i njega doveo do konačnog rezultata, i borba naša će biti sigurna i uspešna.“

Drugi značajni mitrovački Čeh je Velja Ferster, jedan od najdugovečnijih, najvoljenijih i najposvećenijih načelnika mitrovačkog Sokola koji je čitav svoj radni i životni vek proveo uz omladinu učeći je kako fizičkoj, tako i moralnoj spremnosti.

Velja Ferster

Ferster je rođen 15. marta 1887. u Pragu, a umro je 31. januara 1973. u Sremskoj Mitrovci. Posvetio se gimnastici još u detinjstvu. Pošto je položio prednjački ispit, primljen je u školu učitelja gimnastike i saveznih sokolskih prednjaka 1909. godine u Pragu. Kasnije je radio kao učitelj fiskulture u mestu Mitava, tada u Rusiji (danas Jelgava u Letoniji). Rat je proveo kao austrougarski vojnik. Posle raspada Austrougarske, dolazi 1920. u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.

Službovao je u Prokuplju i Valjevu, a septembra 1928. je postavljen za privremenog učitelja veština u gimnaziji u Sremskoj Mitrovici, gde radi do 1937.

Državljanstvo Jugoslavije dobio je 1939. Do početka Drugog svetskog rata bio je plaćeni rukovodilac Sokolskog društva u Sremskoj Mitrovici. Tokom Drugog svetskog rata je jedno vreme radio u Pilani Žunter. Od školske 1945-46. zaposlen je kao nastavnik fiskulture u Mitrovačkoj gimnaziji, a takođe i kao upravnik gimnazijskog internata. Među učenicima ove škole bio je poznat i kao „Tata-Velja“. Bio je i ovom periodu aktivan u Mitrovačkom sokolskom društvu, odnosno kasnije Partizanu.

Učesnik je svesokolskog sleta u Pragu 1948. U penziju je otišao 1. februara 1958.
Svoja moralna načela, Ferster je možda najbolje pokazao u tekstu „Državno-građansko vaspitanje“ objavljenom u mitrovačkom Radikalskoj misli 20. 7. 1927. u kojem kao glavni zadatak svake države ističe potrebu za pravilnim građanskim vaspitanjem omladine, za koje smatra da je tekovina demokratskih procesa još od Francuske revolucije.

Priprema mitrovčke omladine za slet u Pragu 1948.

Prava građanska kultura predstavlja „poslednji proizvod duboke moralne kulture: prava građanska svest postaje iz jezgra čovečjeg karaktera, celo zdravlje državne organizacije zavisi od toga, koliko je organizovan unutrašnji haos čoveka, koliko je savladana anarhija nagonskog života i koliko je slomljen grč samoživosti i samovolje buđenjem viših duševnih sila.“

Moralno lično uzdizanje iznad sredine, na čemu naročito radi sokolski pokret, smatra Ferster, predstavlja ono što je Platona i Sokrata vodilo ka višim sferama i što ih je opredeljivalo za traganje za svetom u kojem će spram čoveka biti postavljani uvek viši ciljevi ka kojima on mora upravljati sopstveni smisao.

Aktivna građanska kultura, objašava Ferster, ona je koja u svojoj delatnosti, baš kao sokolska, nadvladava partikularitete i nalazi u društvu opštu tačku spajanja bez obzira na postojeće različitosti. „Prava“ građanska svest „znači radikalni rastanak sa svakom nasilnom i isključivom samostalnošću vlastitog ubeđenja“ u smislu ne odricanja od sopstvenog identiteta i onoga što taj identitet čini mogućim, već spremnosti na saradnju sa onima koji ne dele uvek i na svakom mestu naša ubeđenja.

Mitrovačka omladina u dvorištu Gimnazije

Da bi zajednica mogla da se kreće ka putu građanske kulture, potrebno je da na tom putu prve budu „obrazovane i upravljajuće klase“, kao i duhovno i telesno pravilno odgojena omladina, jer kako napominje Ferster, samo na taj način u narod se može uneti „duh velikodušnosti, pravičnosti i državno-građanskog samoograničenja“ koji predstavlja temeljne vrednosti na kojima Soko gradi svoj pogled na zajednicu.

Građanska kultura o kojoj Ferster govori, stvarala je građanske dužnosti koje su se kod Sokola ogledale u svesti da su Jugosloveni odgovorni za sudbinu svoje države, kako u miru tako i u ratu, pri čemu nevaspitan i nepožrtvovan građanin predstavlja najveću slabost i pretnju po pravilan život zajednice.

„Po pitanju različitih naroda koji su novu državu sačinjavali nisu pravili
razlike, ni po veri ni po narodnosti, a u ono vreme ni po staležu, čije postojanje se
polako gasilo.“

Medijski sadržaji realizovani su u okviru projekta “Prozor u kulturni život nacionalnih manjina u gradu” koji sufinansira Grad Sremska Mitrovica. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.